zamućívati
zamućívati (što, se) nesvrš. 〈prez. zamùćujēm, pril. sad. zamùćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zamućivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zamućujem |
| 2. | zamućuješ |
| 3. | zamućuje |
| množina | |
| 1. | zamućujemo |
| 2. | zamućujete |
| 3. | zamućuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zamućivat ću |
| 2. | zamućivat ćeš |
| 3. | zamućivat će |
| množina | |
| 1. | zamućivat ćemo |
| 2. | zamućivat ćete |
| 3. | zamućivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zamućivah |
| 2. | zamućivaše |
| 3. | zamućivaše |
| množina | |
| 1. | zamućivasmo |
| 2. | zamućivaste |
| 3. | zamućivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zamućivao sam |
| 2. | zamućivao si |
| 3. | zamućivao je |
| množina | |
| 1. | zamućivali smo |
| 2. | zamućivali ste |
| 3. | zamućivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zamućivao |
| 2. | bio si zamućivao |
| 3. | bio je zamućivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zamućivali |
| 2. | bili ste zamućivali |
| 3. | bili su zamućivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zamućuj |
| množina | |
| 1. | zamućujmo |
| 2. | zamućujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zamućujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zamućivao, zamućivala, zamućivalo | |
| zamućivali, zamućivale, zamućivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zamućivan, zamućivana, zamućivano | |
| zamućivani, zamućivane, zamućivana | |
Etimologija
✧ vidi zamútiti
