zamòtati
zamòtati (što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁmotān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zamotati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zamotam |
2. | zamotaš |
3. | zamota |
množina | |
1. | zamotamo |
2. | zamotate |
3. | zamotaju |
futur | |
jednina | |
1. | zamotat ću |
2. | zamotat ćeš |
3. | zamotat će |
množina | |
1. | zamotat ćemo |
2. | zamotat ćete |
3. | zamotat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zamotah |
2. | zamota |
3. | zamota |
množina | |
1. | zamotasmo |
2. | zamotaste |
3. | zamotaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zamotao sam |
2. | zamotao si |
3. | zamotao je |
množina | |
1. | zamotali smo |
2. | zamotali ste |
3. | zamotali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zamotao |
2. | bio si zamotao |
3. | bio je zamotao |
množina | |
1. | bili smo zamotali |
2. | bili ste zamotali |
3. | bili su zamotali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zamotaj |
množina | |
1. | zamotajmo |
2. | zamotajte |
glagolski prilog prošli | |
zamotavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zamotao, zamotala, zamotalo | |
zamotali, zamotale, zamotala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zamotan, zamotana, zamotano | |
zamotani, zamotane, zamotana |
1. | (što) obložiti nečim što obuhvaća cijelu vanjsku površinu; uviti, obàviti, zaviti, omotati |
2. | (se) razg. obàviti se odjećom; utopliti se |