Hrvatski jezični portal

zàtūći

zàtūći svrš.prez. zatúčem, pril. pr. zatúkāvši, prid. trp. zatùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zatući
 
prezent
jednina
1. zatučem
2. zatučeš
3. zatuče
množina
1. zatučemo
2. zatučete
3. zatuku
 
futur
jednina
1. zatući ću
2. zatući ćeš
3. zatući će
množina
1. zatući ćemo
2. zatući ćete
3. zatući će
 
aorist
jednina
1. zatukoh
2. zatuče
3. zatuče
množina
1. zatukosmo
2. zatukoste
3. zatukoše
 
perfekt
jednina
1. zatukao sam
2. zatukao si
3. zatukao je
množina
1. zatukli smo
2. zatukli ste
3. zatukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zatukao
2. bio si zatukao
3. bio je zatukao
množina
1. bili smo zatukli
2. bili ste zatukli
3. bili su zatukli
 
imperativ
jednina
2. zatuci
množina
1. zatucimo
2. zatucite
 
glagolski prilog prošli
zatukavši
 
glagolski pridjev aktivni
zatukao, zatukla, zatuklo
zatukli, zatukle, zatukla
 
glagolski pridjev pasivni
zatučen, zatučena, zatučeno
zatučeni, zatučene, zatučena
Definicija
1. ubiti udarcima, uništiti, zatrti
2. pren. a. potrošiti novac uludo b. žarg. hrabro uložiti novac
Etimologija
✧ za- + v. tući