žȅti
žȅti nesvrš. 〈prez. žȁnjēm, pril. sad. žànjūći, imp. žànji, prid. rad. žȅo/žȅla ž, prid. trp. žȇt/žnjèven〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žanjem / žnjem |
| 2. | žanješ / žnješ |
| 3. | žanje / žnje |
| množina | |
| 1. | žanjemo / žnjemo |
| 2. | žanjete / žnjete |
| 3. | žanju / žnju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žet ću |
| 2. | žet ćeš |
| 3. | žet će |
| množina | |
| 1. | žet ćemo |
| 2. | žet ćete |
| 3. | žet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žanjah / žnjah |
| 2. | žanjaše / žnjaše |
| 3. | žanjaše / žnjaše |
| množina | |
| 1. | žanjasmo / žnjasmo |
| 2. | žanjaste / žnjaste |
| 3. | žanjahu / žnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žeo / žnjeo sam |
| 2. | žeo / žnjeo si |
| 3. | žeo / žnjeo je |
| množina | |
| 1. | želi / žnjeli smo |
| 2. | želi / žnjeli ste |
| 3. | želi / žnjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žeo / žnjeo |
| 2. | bio si žeo / žnjeo |
| 3. | bio je žeo / žnjeo |
| množina | |
| 1. | bili smo želi / žnjeli |
| 2. | bili ste želi / žnjeli |
| 3. | bili su želi / žnjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žanji / žnji |
| množina | |
| 1. | žanjimo / žnjimo |
| 2. | žanjite / žnjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žanjući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žeo / žnjeo, žela / žnjela, želo / žnjelo | |
| želi / žnjeli, žele / žnjele, žela / žnjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žnjeven / žet, žnjevena / žeta, žnjeveno / žeto | |
| žnjeveni / žeti, žnjevene / žete, žnjevena / žeta | |
Definicija
| 1. | srpom sjeći stabljike žita s klasjem, brati, skidati žito |
| 2. | pren. ubirati plodove rada [kako siješ tako ćeš i žeti prema radu bit će i rezultati, usp. žetva; tko vjetar sije, buru žanje tko izaziva zlo, dočekat će još veće] |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. žęti (rus. žat', polj. żęć), lit. genėti: kljaštriti ← ie. *gwhen-: udariti, ubiti (grč. theínein, skr. hanti: ubija)
