Hrvatski jezični portal

žȅti

žȅti nesvrš.prez. žȁnjēm, pril. sad. žànjūći, imp. žànji, prid. rad. žȅo/žȅla ž, prid. trp. žȇt/žnjèven〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
žeti
 
prezent
jednina
1. žanjem / žnjem
2. žanješ / žnješ
3. žanje / žnje
množina
1. žanjemo / žnjemo
2. žanjete / žnjete
3. žanju / žnju
 
futur
jednina
1. žet ću
2. žet ćeš
3. žet će
množina
1. žet ćemo
2. žet ćete
3. žet će
 
imperfekt
jednina
1. žanjah / žnjah
2. žanjaše / žnjaše
3. žanjaše / žnjaše
množina
1. žanjasmo / žnjasmo
2. žanjaste / žnjaste
3. žanjahu / žnjahu
 
perfekt
jednina
1. žeo / žnjeo sam
2. žeo / žnjeo si
3. žeo / žnjeo je
množina
1. želi / žnjeli smo
2. želi / žnjeli ste
3. želi / žnjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam žeo / žnjeo
2. bio si žeo / žnjeo
3. bio je žeo / žnjeo
množina
1. bili smo želi / žnjeli
2. bili ste želi / žnjeli
3. bili su želi / žnjeli
 
imperativ
jednina
2. žanji / žnji
množina
1. žanjimo / žnjimo
2. žanjite / žnjite
 
glagolski prilog sadašnji
žanjući
 
glagolski pridjev aktivni
žeo / žnjeo, žela / žnjela, želo / žnjelo
želi / žnjeli, žele / žnjele, žela / žnjela
 
glagolski pridjev pasivni
žnjeven / žet, žnjevena / žeta, žnjeveno / žeto
žnjeveni / žeti, žnjevene / žete, žnjevena / žeta
Definicija
1. srpom sjeći stabljike žita s klasjem, brati, skidati žito
2. pren. ubirati plodove rada [kako siješ tako ćeš i žeti prema radu bit će i rezultati, usp. žetva; tko vjetar sije, buru žanje tko izaziva zlo, dočekat će još veće]
Etimologija
prasl. i stsl. žęti (rus. žat', polj. żęć), lit. genėti: kljaštriti ← ie. *gwhen-: udariti, ubiti (grč. theínein, skr. hanti: ubija)