Hrvatski jezični portal

zvȍn

zvȍn m 〈N mn zvònovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N zvon
G zvona
D zvonu
A zvon
V zvone
L zvonu
I zvonom
množina
N zvoni
G zvona
D zvonima
A zvone
V zvoni
L zvonima
I zvonima
Definicija
ekspr. knjiš.
1. zvuk zvona, zvonjenje
2. pojedinačan zvuk udara klatna o stijenku zvona
Onomastika
pr. (prema zanimanju, v. i Zvonimir): Zvònār (630, Međimurje, Ðurđevac, Bjelovar), Zvonárek (190, Međimurje, Koprivnica, Ludbreg), Zvonárević (Vinkovci, Zagreb i okolica, Slavonija), Zvònarić (240, Donji Miholjac, Slavonija, Ozalj)
top. (naselja): Zvònēće (Opatija, 317 stan.), Zvònīk (Vrbovec, 109 stan.)
Etimologija
prasl. i stsl. zvonъ: zvuk (rus. zvon, polj. dzwon) ≃ alb. zë: glas