Hrvatski jezični portal

zráčiti

zráčiti nesvrš.prez. zrȃčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
zračiti
 
prezent
jednina
1. zračim
2. zračiš
3. zrači
množina
1. zračimo
2. zračite
3. zrače
 
futur
jednina
1. zračit ću
2. zračit ćeš
3. zračit će
množina
1. zračit ćemo
2. zračit ćete
3. zračit će
 
imperfekt
jednina
1. zračah
2. zračaše
3. zračaše
množina
1. zračasmo
2. zračaste
3. zračahu
 
perfekt
jednina
1. zračio sam
2. zračio si
3. zračio je
množina
1. zračili smo
2. zračili ste
3. zračili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zračio
2. bio si zračio
3. bio je zračio
množina
1. bili smo zračili
2. bili ste zračili
3. bili su zračili
 
imperativ
jednina
2. zrači
množina
1. zračimo
2. zračite
 
glagolski prilog sadašnji
zračeći
 
glagolski pridjev aktivni
zračio, zračila, zračilo
zračili, zračile, zračila
 
glagolski pridjev pasivni
zračen, zračena, zračeno
zračeni, zračene, zračena
Definicija
1. (, što) bacati iz sebe, puštati iz sebe, izbijati čime
2. (, čime) odavati dobro, odisati lijepim, duhovnošću i sl.
3. (koga, što, se) izlagati rendgenskim ili kakvim drugim zrakama pojedine dijelove tijela radi zračenja
4. (što) izlagati svježem zraku; provjetravati, vjetriti