⃟
baciti u zrak 1. dosl.,
v. zrak (
2b)
2. raznijeti eksplozijom;
doći do zraka 1. dosl. izaći na potreban čisti zrak, moći disati nakon prekida ili na razne načine izazvanih poteškoća
2. pren. osloboditi se teškoća, oporaviti se u poslovanju, u rješavanju oskudice itd. [
nisam imao novaca, ali sam došao napokon do zraka =
uhvatiti zraka];
graditi kule u zraku zanositi se neostvarivim planovima;
imati zraka 1. moći dobro disati, biti izložen dobrom zraku, imati dovoljno kisika, biti zračan [
soba ima zraka]
2. ne nalijegati dobro na neku podlogu ili na ono sa čime bi se moralo zalijepiti, propuštati zrak, ostavljati slobodan prostor između dvije površine koje dijeli reška i sl., imati potreban razmak (o površinama, opekama, blokovima u građevinarstvu i sl.);
visjeti u zraku moći se dogoditi svaki čas, predstojati (za nešto značajno što se očekuje);
zrak je čist/nije čist razg. (u raznim situacijama) u zn. ocjene da okolnosti dopuštaju/ne dopuštaju izvršenje radnje [
doći ću kad zrak bude čist (kad ne bude prisutna neželjena osoba)];
živjeti od zraka nemati dovoljno prihoda