Hrvatski jezični portal

brȏnca

brȏnca ž

Izvedeni oblici
jednina
N bronca
G bronce
D bronci
A broncu
V bronco
L bronci
I broncom
množina
N bronce
G bronca / bronci
D broncama
A bronce
V bronce
L broncama
I broncama
Definicija
1. kem. legura bakra i kositra, poznata još u prethistoriji (brončano doba)
2. lijevano masivno zvono koje se vješa govedu; bronz, bronza
3. sport meton. brončana medalja [osvojiti broncu]
Etimologija
tal. bronzo ← perz. birinǧ