brȕkati
brȕkati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brukati | |
prezent | |
jednina | |
1. | brukam |
2. | brukaš |
3. | bruka |
množina | |
1. | brukamo |
2. | brukate |
3. | brukaju |
futur | |
jednina | |
1. | brukat ću |
2. | brukat ćeš |
3. | brukat će |
množina | |
1. | brukat ćemo |
2. | brukat ćete |
3. | brukat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brukah |
2. | brukaše |
3. | brukaše |
množina | |
1. | brukasmo |
2. | brukaste |
3. | brukahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brukao sam |
2. | brukao si |
3. | brukao je |
množina | |
1. | brukali smo |
2. | brukali ste |
3. | brukali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brukao |
2. | bio si brukao |
3. | bio je brukao |
množina | |
1. | bili smo brukali |
2. | bili ste brukali |
3. | bili su brukali |
imperativ | |
jednina | |
2. | brukaj |
množina | |
1. | brukajmo |
2. | brukajte |
glagolski prilog sadašnji | |
brukajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
brukao, brukala, brukalo | |
brukali, brukale, brukala | |
glagolski pridjev pasivni | |
brukan, brukana, brukano | |
brukani, brukane, brukana |
1. | (koga) sramotiti koga |
2. | (se) sramotiti se |