Hrvatski jezični portal

búditi

búditi (koga, se) nesvrš.prez. bẉdīm (se), pril. sad. -dēći (se), gl. im. -đēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
buditi
 
prezent
jednina
1. budim
2. budiš
3. budi
množina
1. budimo
2. budite
3. bude
 
futur
jednina
1. budit ću
2. budit ćeš
3. budit će
množina
1. budit ćemo
2. budit ćete
3. budit će
 
imperfekt
jednina
1. buđah
2. buđaše
3. buđaše
množina
1. buđasmo
2. buđaste
3. buđahu
 
perfekt
jednina
1. budio sam
2. budio si
3. budio je
množina
1. budili smo
2. budili ste
3. budili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam budio
2. bio si budio
3. bio je budio
množina
1. bili smo budili
2. bili ste budili
3. bili su budili
 
imperativ
jednina
2. budi
množina
1. budimo
2. budite
 
glagolski prilog sadašnji
budeći
 
glagolski pridjev aktivni
budio, budila, budilo
budili, budile, budila
 
glagolski pridjev pasivni
buđen, buđena, buđeno
buđeni, buđene, buđena
Definicija
1. prekidati san komu, prestati spavati [buditi se rano]
2. (se) pren. a. oživljavati [priroda se budi; osjećaji se bude] b. pojavljivati se kao nešto novo [u njemu se budi mladost]
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Bùdimil, Bȕdimīr, Bùdislav, Bùdivoj, Rȁdobud; hip.: Búće (Búćo), Bùdan, Búde (Búdo), Bùdin, Bȕdman, Bȕdoje, Bȕdoš, Bùđen, Bẉle, Búšo
pr.: Búčević (230, Split, I Slavonija), Bȕčić (540, Zadar, Labin), Bućan (700, Vojnić, Kordun; područje Vojne krajine), Bȕdāk (480, šira okolica Zagreba, Lika), Budáković, Bùdan (120, Benkovac, S Dalmacija), Budánko (110, Drniš, Dalmacija), Budánović (160, S Dalmacija), Bùden (250, Zagorje), Búdić (950, sred. Dalmacija, Zagora), Bȕdimīr (2380, sred. Dalmacija, Lika, Zagora), Budimírović, Bùdimović, Bùdin, Bùdinić, Budínković, Budisávljević (260, Lika, Kordun), Bùdiš (Zagorje, Novi Marof, Samobor), Bùdiša (400, Drniš, sred. Dalmacija), Bùdišić (Slavonija), Bùdović, Bulája (160, S i sred. Dalmacija), Búlić (1960, Omiš, sred. i S Dalmacija, v. bula1), Búšić (Bùšić) (1320, Zagora, sred. Dalmacija, I Slavonija), Bùtko (130, Šibenik, Osijek, Zagorje), Bùtković (2072, Primorje, Istra, Lika)
top.: Budìnščāk (Budinščȃk), Budínšćina, Budìnjāk i sl.
Etimologija
prasl. i stsl. buditi (rus. budít', polj. budzić) ← ie. *bhowdheyeti: budi (skr. bodhayati) ≃ grč. peúthesthai: doznati