Hrvatski jezični portal

bȕnt

bȕnt m 〈N mn bùntovi〉

Izvedeni oblici
jednina
N bunt
G bunta
D buntu
A bunt
V bunte
L buntu
I buntom
množina
N buntovi
G buntova
D buntovima
A buntove
V buntovi
L buntovima
I buntovima
Definicija
reg. cjelina sastavljena od istovrsnih dijelova i određena količinom [bunt od 100 komada papira]; bund
Etimologija
njem. Bund: smotak, savez