c
c, C
Definicija
| 1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. bezvučni, zubni (dentalni), sliveni (afrikatni), zatvorni (konsonantni) glas [ovaj c] b. (sr) treće slovo latinice i hrvatske abecede kojim se piše taj glas [malo c; veliko C] c. (sr) izvan konteksta [ovo ce; 〈mn〉 ova ce] |
| 2. | pov. u glagoljici i bosanici oznaka za brojčanu vrijednost 900 |
| 3. | glazb. a. prvi, središnji ton današnjeg notnog sustava [visoki c] b. početni ton slijeda od sedam tonova bez povisilica i snizilica |
| 4. | fiz. a. simbol dekadskog prefiksa centi- b. simbol brzine svjetlosti (c = 2.99792458·108 m/s) |
| 5. | znak za novac različitih zemalja (cent, centim, centavo) |
| 6. | (C) kem. simbol za ugljik |
| 7. | (C) fiz. a. simbol za jedinicu temperature — Celzijus, v. b. simbol za coulomb, v. c. simbol za električni kapacitet (jedinica farad, znak F) d. simbol za toplinski kapacitet |
| 8. | (C) mat. a. u rimskom označavanju brojeva, znak za brojku 100 (sto) b. znak za konstantu c. znak koji u heksadecimalnom brojevnom sustavu označuje broj 12 |
| 9. | (C) inform. a. viši programski jezik s mogućnošću uključivanja low-level koda; rasprostranjenost i portabilnost čine ga jednim od standardnih programskih jezika današnjice b. (C++) objektno-orijentirana verzija programskog jezika C iz 1980-ih c. oznaka za tvrdi disk ili prvu particiju u računalu d. oznaka za prvu diskovnu particiju u računalu (ako je disk podijeljen na više particija), usp. d (10b) |
| 10. | (C) u kategorizaciji vozačkih dozvola ona koja dopušta upravljanje vozilima težima od 3,5 t |
| 11. | (C) u zrakoplovstvu oznaka za klasu aviona (C1), hidroaviona (C2) i amfibija (C3) s potklasama |
| 12. | (C) sport oznaka za natjecateljske čamce — kanue, ovisno o broju kanuista naziv se mijenja: jednoklek (C-1), dvoklek (C-2) |
