Hrvatski jezični portal

cèment

cèment m

Izvedeni oblici
jednina
N cement
G cementa
D cementu
A cement
V cemente
L cementu
I cementom
množina
N cementi
G cemenata / cementa
D cementima
A cemente
V cementi
L cementima
I cementima
Definicija
građ. tvar u obliku praha koja, pomiješana s vodom, brzo otvrdnjuje, vezivno sredstvo u građenju [Portland cement; metalurški cement; brzovežući cement; sporovežući cement; bijeli cement; zubarski cement]
Etimologija
njem. Zement ← fr. ciment ← lat. caementum: lomljeni kamen ≃ caedere: udarati