a1 (I)
a1 (I), A
1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. najotvoreniji samoglasnik, prema izgovoru središnji otvornik [ovaj a] b. (sr) prvo slovo u latinici kojim se piše taj glas [malo a; veliko A] c. (sr) izvan konteksta [ovo a; 〈mn〉 ova a] |
2. | pov. u glagoljici i bosanici oznaka za brojčanu vrijednost 1 |
3. | glazb. a. talijanski prijedlog »a« u muzičkoj literaturi nalazi se u oznakama za interpretaciju, za dinamiku, za broj izvodilaca u značenju kao, po [a capella; a capriccio] b. u osnovnoj dijatonskoj ljestvici C-dura i melodijskoj ljestvici c-mola šesti stupanj c. dur-kvintakord i mol-kvintakord nad tonom a d. tonalitet A-dura, odnosno a-mola |
4. | log. simbol univerzalnog afirmativnog suda |
5. | mat. u algebri znak za opći broj |
6. | znak za jedinicu površine ar |
7. | fiz. znak kojim se označuje ubrzanje |
8. | (A) oznaka prvog člana u nizu ili skupini (do Z ili Ž) |
9. | (A) fiz. simbol za amper |
10. | (A) u zrakoplovstvu oznaka za slobodne balone |
11. | (A) u kategorizaciji vozačkih dozvola ona koja dopušta upravljanje motociklom |
12. | (A) inform. kod Windowsa i nekih drugih operativnih sustava oznaka prvoga disketnoga pogona (A:), usp. b (11b) |
13. | (A) mat. znak koji u heksadecimalnom brojevnom sustavu označuje broj 10 |