klȉcati
klȉcati (, komu) nesvrš. 〈prez. -čēm, pril. sad. -čūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
klicati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kličem |
2. | kličeš |
3. | kliče |
množina | |
1. | kličemo |
2. | kličete |
3. | kliču |
futur | |
jednina | |
1. | klicat ću |
2. | klicat ćeš |
3. | klicat će |
množina | |
1. | klicat ćemo |
2. | klicat ćete |
3. | klicat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | klicah |
2. | klicaše |
3. | klicaše |
množina | |
1. | klicasmo |
2. | klicaste |
3. | klicahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | klicao sam |
2. | klicao si |
3. | klicao je |
množina | |
1. | klicali smo |
2. | klicali ste |
3. | klicali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klicao |
2. | bio si klicao |
3. | bio je klicao |
množina | |
1. | bili smo klicali |
2. | bili ste klicali |
3. | bili su klicali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kliči |
množina | |
1. | kličimo |
2. | kličite |
glagolski prilog sadašnji | |
kličući | |
glagolski pridjev aktivni | |
klicao, klicala, klicalo | |
klicali, klicale, klicala |
1. | veselo uzvikivati, usklicima davati oduška svojoj radosti |
2. | usklicima koga bodriti, podržavati |