kònac1
kònac1 m 〈G kónca, N mn kȏnci, G kȍnācā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | konac |
| G | konca |
| D | koncu |
| A | konac |
| V | konče |
| L | koncu |
| I | koncem |
| množina | |
| N | konci |
| G | konaca |
| D | koncima |
| A | konce |
| V | konci |
| L | koncima |
| I | koncima |
Definicija
dvije ili više upletenih niti pamuka, svile i sl., služi za šivanje, spajanje čega [kirurški konac; konac za vezenje; ribarski konac; zubni konac]
Frazeologija
⃟ držati konce (u rukama) držati vlast, sve voditi, zapovijedati u svemu;
hvatati konce otkriti sve;
(kao) pod konac vrlo precizno, ravno izvesti (npr. zid, crtu, itd.);
onaj koji poteže konce (potezati konce i sl.) onaj koji diskretno upravlja postupcima drugih ljudi (predodžba marionete);
pod konac 1. u pravcu (kao kad se drži konac ili konop kad se što gradi i sl.) 2. potpuno jednako, na dlaku isto (ob. kad se određuje što po visini, kad se određuje ravnina i sl.);
pomrsiti (kome) konce pokvariti kome račun, onemogućiti ga u namjerama;
visiti o koncu jedva opstati
hvatati konce otkriti sve;
(kao) pod konac vrlo precizno, ravno izvesti (npr. zid, crtu, itd.);
onaj koji poteže konce (potezati konce i sl.) onaj koji diskretno upravlja postupcima drugih ljudi (predodžba marionete);
pod konac 1. u pravcu (kao kad se drži konac ili konop kad se što gradi i sl.) 2. potpuno jednako, na dlaku isto (ob. kad se određuje što po visini, kad se određuje ravnina i sl.);
pomrsiti (kome) konce pokvariti kome račun, onemogućiti ga u namjerama;
visiti o koncu jedva opstati
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Kònčār (530, Lika), Končárević (280, S Dalmacija), Kònčec (Međimurje), Kònček (Kutina), Končèvskī (130, Ivanec), Kȏnčić (240, Zabok, Međimurje, Županja)
Etimologija
✧ v. konac2
