Hrvatski jezični portal

koketírati

koketírati () dv.prez. kokètīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
koketirati
 
prezent
jednina
1. koketiram
2. koketiraš
3. koketira
množina
1. koketiramo
2. koketirate
3. koketiraju
 
futur
jednina
1. koketirat ću
2. koketirat ćeš
3. koketirat će
množina
1. koketirat ćemo
2. koketirat ćete
3. koketirat će
 
imperfekt
jednina
1. koketirah
2. koketiraše
3. koketiraše
množina
1. koketirasmo
2. koketiraste
3. koketirahu
 
aorist
jednina
1. koketirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. koketirao sam
2. koketirao si
3. koketirao je
množina
1. koketirali smo
2. koketirali ste
3. koketirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam koketirao
2. bio si koketirao
3. bio je koketirao
množina
1. bili smo koketirali
2. bili ste koketirali
3. bili su koketirali
 
imperativ
jednina
2. koketiraj
množina
1. koketirajmo
2. koketirajte
 
glagolski prilog sadašnji
koketirajući
 
glagolski prilog prošli
koketiravši
 
glagolski pridjev aktivni
koketirao, koketirala, koketiralo
koketirali, koketirale, koketirala
Definicija
1. (s kim) privući/privlačiti pozornost suprotnog spola, uglavnom radi zadovoljenja taštine; afektirati (ob. o ženi), očijukati
2. pren. baviti se nekom mišlju ili biti/bivati sklon nekom pothvatu [koketirati s idejom o novom poslu]
Etimologija
njem. koketieren ≃ fr. coquette: koketa