kòlac
kòlac m 〈G kólca term. kóca jez. knjiž., N mn kȏlci/kólčevi, G kȍlācā, N zb. kȏlje〉
jednina | |
---|---|
N | kolac |
G | kolca |
D | kolcu |
A | kolac |
V | kolče |
L | kolcu |
I | kolcem |
množina | |
N | kolci |
G | kolaca |
D | kolcima |
A | kolce |
V | kolci |
L | kolcima |
I | kolcima |
1. | oduži komad drveta zašiljen s jedne strane, služi za pobijanje u zemlju radi vezanja biljaka penjačica i sl. |
2. | žarg. slaba, neprolazna ocjena u školi [dobiti kolac]; as, cvika, komad, kulja, top |