Hrvatski jezični portal

kòlac

kòlac m 〈G kólca term. kóca jez. knjiž., N mn kȏlci/kólčevi, G kȍlācā, N zb. kȏlje〉

Izvedeni oblici
jednina
N kolac
G kolca
D kolcu
A kolac
V kolče
L kolcu
I kolcem
množina
N kolci
G kolaca
D kolcima
A kolce
V kolci
L kolcima
I kolcima
Definicija
1. oduži komad drveta zašiljen s jedne strane, služi za pobijanje u zemlju radi vezanja biljaka penjačica i sl.
2. žarg. slaba, neprolazna ocjena u školi [dobiti kolac]; as, cvika, komad, kulja, top
Frazeologija
(tanak) kao kolac vrlo mršav čovjek;
kao da je kolac progutao usiljen, ukočena ponašanja;
(ljudi) s koca i konopca, v. konopac ⃟;
nema (njemu) smrti bez glogova kolca biti otporan na bolest, dugovječan;
udariti (kome, čemu) glogov kolac zadati posljednji udarac, uništiti što;
nabiti na kolac 1. pov. dosl. izvršiti smrtnu kaznu u Turskom Carstvu 2. pren. teško optužiti koga
Etimologija
prasl. *kolъ, *kolьcь (rus. kol, polj. kół) ≃ v. klati