kòlōn2
kòlōn2 〈G kolóna〉 m
jednina | |
---|---|
N | kolon |
G | kolona |
D | kolonu |
A | kolon |
V | kolone |
L | kolonu |
I | kolonom |
množina | |
N | koloni |
G | kolona |
D | kolonima |
A | kolone |
V | koloni |
L | kolonima |
I | kolonima |
1. | jez. knjiž. u antičkoj retorici, dio rečenice spojen jednim ritmičkim akcentom |
2. | u interpunkciji, dvije točke; dvotočka |
3. | anat. debelo crijevo |