konducírati
konducírati (što) dv. 〈prez. kondùcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kondùcīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| konducirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | konduciram |
| 2. | konduciraš |
| 3. | konducira |
| množina | |
| 1. | konduciramo |
| 2. | konducirate |
| 3. | konduciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | konducirat ću |
| 2. | konducirat ćeš |
| 3. | konducirat će |
| množina | |
| 1. | konducirat ćemo |
| 2. | konducirat ćete |
| 3. | konducirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | konducirah |
| 2. | konduciraše |
| 3. | konduciraše |
| množina | |
| 1. | konducirasmo |
| 2. | konduciraste |
| 3. | konducirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | konducirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | konducirao sam |
| 2. | konducirao si |
| 3. | konducirao je |
| množina | |
| 1. | konducirali smo |
| 2. | konducirali ste |
| 3. | konducirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam konducirao |
| 2. | bio si konducirao |
| 3. | bio je konducirao |
| množina | |
| 1. | bili smo konducirali |
| 2. | bili ste konducirali |
| 3. | bili su konducirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | konduciraj |
| množina | |
| 1. | konducirajmo |
| 2. | konducirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| konducirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| konduciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| konducirao, konducirala, konduciralo | |
| konducirali, konducirale, konducirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| konduciran, konducirana, konducirano | |
| konducirani, konducirane, konducirana | |
Definicija
provesti/provoditi (npr. u fizici toplinu s tijela na tijelo)
Etimologija
✧ lat. conducere: provoditi ≃ kon- + ducere: voditi
