Hrvatski jezični portal

kòndīcija

kòndīcija (kondícija) ž

Izvedeni oblici
jednina
N kondicija
G kondicije
D kondiciji
A kondiciju
V kondicijo
L kondiciji
I kondicijom
množina
N kondicije
G kondicija
D kondicijama
A kondicije
V kondicije
L kondicijama
I kondicijama
jednina
N kondicija
G kondicije
D kondiciji
A kondiciju
V kondicijo
L kondiciji
I kondicijom
množina
N kondicije
G kondicija
D kondicijama
A kondicije
V kondicije
L kondicijama
I kondicijama
Definicija
1. ono što je potrebno da bi se nešto ostvarilo, ono što ovisi o čemu [condicio sine qua non]; pogodba, uvjet
2. a. (ob. mn) okolnosti u kojima se tko ili što nalazi; prilike b. opće stanje i izdržljivost tijela i duha, sposobnost da se podnese fizički i duhovni napor [imati/nemati kondiciju]
Etimologija
njem. Kondition ← lat. conditio ≃ conditionallis: pogodben