korigírati
korigírati (koga, što, se) dv. 〈prez. korìgīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. korìgīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| korigirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | korigiram |
| 2. | korigiraš |
| 3. | korigira |
| množina | |
| 1. | korigiramo |
| 2. | korigirate |
| 3. | korigiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | korigirat ću |
| 2. | korigirat ćeš |
| 3. | korigirat će |
| množina | |
| 1. | korigirat ćemo |
| 2. | korigirat ćete |
| 3. | korigirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | korigirah |
| 2. | korigiraše |
| 3. | korigiraše |
| množina | |
| 1. | korigirasmo |
| 2. | korigiraste |
| 3. | korigirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | korigirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | korigirao sam |
| 2. | korigirao si |
| 3. | korigirao je |
| množina | |
| 1. | korigirali smo |
| 2. | korigirali ste |
| 3. | korigirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam korigirao |
| 2. | bio si korigirao |
| 3. | bio je korigirao |
| množina | |
| 1. | bili smo korigirali |
| 2. | bili ste korigirali |
| 3. | bili su korigirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | korigiraj |
| množina | |
| 1. | korigirajmo |
| 2. | korigirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| korigirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| korigiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| korigirao, korigirala, korigiralo | |
| korigirali, korigirale, korigirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| korigiran, korigirana, korigirano | |
| korigirani, korigirane, korigirana | |
Definicija
obaviti/obavljati korekturu ili korekciju
Etimologija
✧ lat. corrigere: ispraviti; correctus: ispravljen
