Hrvatski jezični portal

kȍra

kȍra ž 〈G mn kȏrā〉

Izvedeni oblici
jednina
N kora
G kore
D kori
A koru
V koro
L kori
I korom
množina
N kore
G kora
D korama
A kore
V kore
L korama
I korama
Definicija
1. bot. vanjski dio na deblu, granama i na korijenu stabla (drvenastih biljaka) [hrastova kora]
2. tvrdi površinski sloj čega [kora kruha]
3. vanjski omotač nekih plodova, ob. savitljiv, koji se ne prelama [kora banane; kora lubenice; kora krumpira], usp. ljuska
4. anat. vanjski omotač velikog mozga; korteks
Sintagma
kora snijega smrznuta površina snijega; pokorica;
Zemljina kora vanjski dio, površina Zemlje
Frazeologija
kruh sa sedam kora težak način života, zanimanje koje ne daje više od teške životne borbe
Etimologija
prasl. i stsl. kora (rus. korá, polj. kora), lit. karna ← ie. *ker- (lat. corium: koža, skr. carman)