Hrvatski jezični portal

korodírati

korodírati dv.prez. koròdīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
korodirati
 
prezent
jednina
1. korodiram
2. korodiraš
3. korodira
množina
1. korodiramo
2. korodirate
3. korodiraju
 
futur
jednina
1. korodirat ću
2. korodirat ćeš
3. korodirat će
množina
1. korodirat ćemo
2. korodirat ćete
3. korodirat će
 
imperfekt
jednina
1. korodirah
2. korodiraše
3. korodiraše
množina
1. korodirasmo
2. korodiraste
3. korodirahu
 
aorist
jednina
1. korodirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. korodirao sam
2. korodirao si
3. korodirao je
množina
1. korodirali smo
2. korodirali ste
3. korodirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam korodirao
2. bio si korodirao
3. bio je korodirao
množina
1. bili smo korodirali
2. bili ste korodirali
3. bili su korodirali
 
imperativ
jednina
2. korodiraj
množina
1. korodirajmo
2. korodirajte
 
glagolski prilog sadašnji
korodirajući
 
glagolski prilog prošli
korodiravši
 
glagolski pridjev aktivni
korodirao, korodirala, korodiralo
korodirali, korodirale, korodirala
 
glagolski pridjev pasivni
korodiran, korodirana, korodirano
korodirani, korodirane, korodirana
Definicija
1. (, što) pat. nagristi/nagrizati, izjesti/izjedati tkivo (djelovanjem bolesti ili otrovnih tvari)
2. (, što) tehn. nagristi/nagrizati površinu metala djelovanjem kemijskih i elektrokemijskih procesa; hrđati
3. () geol. promijeniti/mijenjati se djelovanjem kemijskih procesa (o rudama)
Etimologija
njem. korodieren ← lat. corrodere ≃ ko- + rodere: izjedati