Hrvatski jezični portal

krȋk

krȋk m 〈N mn krȉkovi/krȋci〉

Izvedeni oblici
jednina
N krik
G krika
D kriku
A krik
V kriče
L kriku
I krikom
množina
N krici
G krikova
D krikovima
A krikove
V krikovi
L krikovima
I krikovima
Definicija
jak oštar uzvik koji nije odraz voljne radnje (od boli, straha, iznenađenja); vrisak
Sintagma
posljednji krik (mode/tehnike itd.) ono što je najnovije u običajima ili na tržištu
Etimologija
prasl. *krikъ (rus. krik, polj. krzyk), lit. krykšti: kričati