kȑhati
kȑhati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
krhati | |
prezent | |
jednina | |
1. | krham |
2. | krhaš |
3. | krha |
množina | |
1. | krhamo |
2. | krhate |
3. | krhaju |
futur | |
jednina | |
1. | krhat ću |
2. | krhat ćeš |
3. | krhat će |
množina | |
1. | krhat ćemo |
2. | krhat ćete |
3. | krhat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | krhah |
2. | krhaše |
3. | krhaše |
množina | |
1. | krhasmo |
2. | krhaste |
3. | krhahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | krhao sam |
2. | krhao si |
3. | krhao je |
množina | |
1. | krhali smo |
2. | krhali ste |
3. | krhali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam krhao |
2. | bio si krhao |
3. | bio je krhao |
množina | |
1. | bili smo krhali |
2. | bili ste krhali |
3. | bili su krhali |
imperativ | |
jednina | |
2. | krhaj |
množina | |
1. | krhajmo |
2. | krhajte |
glagolski prilog sadašnji | |
krhajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
krhao, krhala, krhalo | |
krhali, krhale, krhala | |
glagolski pridjev pasivni | |
krhan, krhana, krhano | |
krhani, krhane, krhana |
1. | (što) udarima činiti da se što razbije u više komada [krhati kamen]; razbijati, tucati |
2. | (se, što) upotrebom (se) oštećivati na površini, usp. otkrhnuti |