Hrvatski jezični portal

krètēn

krètēn m 〈G kreténa〉

Izvedeni oblici
jednina
N kreten
G kretena
D kretenu
A kretena
V kretenu
L kretenu
I kretenom
množina
N kreteni
G kretena
D kretenima
A kretene
V kreteni
L kretenima
I kretenima
Definicija
1. onaj koji je vrlo teško duševno zaostao, usp. kretenizam (1)
2. razg. onaj koji nije snalažljiv, koji je propustio priliku, koji nije opazio nešto očito [baš sam kreten]; budala, glupan, nespretnjaković, tupoglavac
Etimologija
fr. crétin ← stprov. creitin, crestin: ljudsko biće, (dosl.) kršćanin (dakle koji je ljudski usprkos manjkavostima)