Hrvatski jezični portal

kȑknuti

kȑknuti (komu što) svrš.prez. kȑknēm, pril. pr. -ūvši, imp. kȑkni, prid. rad. kȑknuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
krknuti
 
prezent
jednina
1. krknem
2. krkneš
3. krkne
množina
1. krknemo
2. krknete
3. krknu
 
futur
jednina
1. krknut ću
2. krknut ćeš
3. krknut će
množina
1. krknut ćemo
2. krknut ćete
3. krknut će
 
aorist
jednina
1. krknuh
2. krknu
3. krknu
množina
1. krknusmo
2. krknuste
3. krknuše
 
perfekt
jednina
1. krknuo sam
2. krknuo si
3. krknuo je
množina
1. krknuli smo
2. krknuli ste
3. krknuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam krknuo
2. bio si krknuo
3. bio je krknuo
množina
1. bili smo krknuli
2. bili ste krknuli
3. bili su krknuli
 
imperativ
jednina
2. krkni
množina
1. krknimo
2. krknite
 
glagolski prilog prošli
krknuvši
 
glagolski pridjev aktivni
krknuo, krknula, krknulo
krknuli, krknule, krknula
 
glagolski pridjev pasivni
krknut, krknuta, krknuto
krknuti, krknute, krknuta
Definicija
žarg.
1. zabiti komu nož ili drugo što bode u tijelo
2. dobro plasirati protuargument i sl.; spustiti, natočiti (komu), smjestiti, zabiti cviku
Etimologija
ekspr.