Hrvatski jezični portal

kȕšati

kȕšati (što) dv.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
kušati
 
prezent
jednina
1. kušam
2. kušaš
3. kuša
množina
1. kušamo
2. kušate
3. kušaju
 
futur
jednina
1. kušat ću
2. kušat ćeš
3. kušat će
množina
1. kušat ćemo
2. kušat ćete
3. kušat će
 
imperfekt
jednina
1. kušah
2. kušaše
3. kušaše
množina
1. kušasmo
2. kušaste
3. kušahu
 
aorist
jednina
1. kušah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. kušao sam
2. kušao si
3. kušao je
množina
1. kušali smo
2. kušali ste
3. kušali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kušao
2. bio si kušao
3. bio je kušao
množina
1. bili smo kušali
2. bili ste kušali
3. bili su kušali
 
imperativ
jednina
2. kušaj
množina
1. kušajmo
2. kušajte
 
glagolski prilog sadašnji
kušajući
 
glagolski prilog prošli
kušavši
 
glagolski pridjev aktivni
kušao, kušala, kušalo
kušali, kušale, kušala
 
glagolski pridjev pasivni
kušan, kušana, kušano
kušani, kušane, kušana
Definicija
1. uzeti/uzimati jelo ili piće da se ocijeni ili odredi okus ili sadržaj po okusu; probati
2. steći/stjecati loše iskustvo, iskusiti [svašta kušati]
3. pokušati/pokušavati, probati, usuditi se
Etimologija
prasl. *kušati (rus. kúšat': jesti, češ. zkoušeti) ← got. kausjan