Hrvatski jezični portal

kúditi

kúditi (koga, što) nesvrš.prez. kẉdīm, pril. sad. kúdēći, prid. trp. kúđen, gl. im. kúđēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kuditi
 
prezent
jednina
1. kudim
2. kudiš
3. kudi
množina
1. kudimo
2. kudite
3. kude
 
futur
jednina
1. kudit ću
2. kudit ćeš
3. kudit će
množina
1. kudit ćemo
2. kudit ćete
3. kudit će
 
imperfekt
jednina
1. kuđah
2. kuđaše
3. kuđaše
množina
1. kuđasmo
2. kuđaste
3. kuđahu
 
perfekt
jednina
1. kudio sam
2. kudio si
3. kudio je
množina
1. kudili smo
2. kudili ste
3. kudili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kudio
2. bio si kudio
3. bio je kudio
množina
1. bili smo kudili
2. bili ste kudili
3. bili su kudili
 
imperativ
jednina
2. kudi
množina
1. kudimo
2. kudite
 
glagolski prilog sadašnji
kudeći
 
glagolski pridjev aktivni
kudio, kudila, kudilo
kudili, kudile, kudila
 
glagolski pridjev pasivni
kuđen, kuđena, kuđeno
kuđeni, kuđene, kuđena
Definicija
1. prigovarati kome što, nalaziti nedostatke, isticati loše strane
2. grditi, karati koga, izložiti pokudama (ob. za djecu)
Etimologija
prasl. i stsl. kuditi (rus. kudít', polj. dijal. prze-kudzić: upropastiti) ← ie. *kowd-/kud- (grč. kydázein, skr. kutsayati: grdi)