Hrvatski jezični portal

jùnāk

jùnāk m 〈G junáka, V jȕnāče, N mn junáci〉

Izvedeni oblici
jednina
N junak
G junaka
D junaku
A junaka
V junače
L junaku
I junakom
množina
N junaci
G junaka
D junacima
A junake
V junaci
L junacima
I junacima
Definicija
1. onaj koji se odlikuje hrabrošću i smjelošću; heroj
2. knjiž. glavno lice ili jedan od nosilaca radnje u književnom ili kazališnom djelu; (književni) lik
Sintagma
grob neznanog junaka simbolički grob poginulih u ratu;
junak dana onaj koji se proslavio, o kome se govori;
junak na jeziku hvalisavac, razmetljivac koji riječi ne potvrđuje hrabrim djelom
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna), zast.: Júnić, Júnko, Jȕnoša, Jẉnuš
pr. (od imena ili nadimačka): Junáci (Sisak), Junàčko (110, Zagorje, Slavonija), Junáković (280, Šibenik), Junášević (Nova Gradiška), Jùnc, Jẉnčić, Jùnek (Požega, v. i jun), Jùničić (Primorje), Júnković (150, Zabok, Zagreb), Jùnušić (Osijek), Junúzi, Junúzović (Istra), Uníčević, Únić (Šibenik, Dalmacija, v. i jun), Ùnetić (Sisak, Sesvete), Únković (190, Korčula, Split, Rijeka)
Etimologija
prasl. *junъ: mlad, *junakъ (polj. junosza, junak), lit. jaunas: mlad ← ie. *yewHno-: mlad (lat. iuvenis, njem. Jung)