Hrvatski jezični portal

júriti

júriti nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
juriti
 
prezent
jednina
1. jurim
2. juriš
3. juri
množina
1. jurimo
2. jurite
3. jure
 
futur
jednina
1. jurit ću
2. jurit ćeš
3. jurit će
množina
1. jurit ćemo
2. jurit ćete
3. jurit će
 
imperfekt
jednina
1. jurah
2. juraše
3. juraše
množina
1. jurasmo
2. juraste
3. jurahu
 
perfekt
jednina
1. jurio sam
2. jurio si
3. jurio je
množina
1. jurili smo
2. jurili ste
3. jurili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam jurio
2. bio si jurio
3. bio je jurio
množina
1. bili smo jurili
2. bili ste jurili
3. bili su jurili
 
imperativ
jednina
2. juri
množina
1. jurimo
2. jurite
 
glagolski prilog sadašnji
jureći
 
glagolski pridjev aktivni
jurio, jurila, jurilo
jurili, jurile, jurila
Definicija
1. () vrlo brzo se kretati; jurcati, trčati
2. naganjati (koga); progoniti
Frazeologija
juri kao muha bez glave žuri se zbunjeno, nesuvislo, smeteno;
juriti suknje (za suknjama) biti ženskar
Etimologija
prasl. *juriti (rus. jurít̕: žuriti se, polj. jurić) ? ≃ tur. yürümek: ići, hodati, napredovati