júriti
júriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
juriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | jurim |
2. | juriš |
3. | juri |
množina | |
1. | jurimo |
2. | jurite |
3. | jure |
futur | |
jednina | |
1. | jurit ću |
2. | jurit ćeš |
3. | jurit će |
množina | |
1. | jurit ćemo |
2. | jurit ćete |
3. | jurit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | jurah |
2. | juraše |
3. | juraše |
množina | |
1. | jurasmo |
2. | juraste |
3. | jurahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | jurio sam |
2. | jurio si |
3. | jurio je |
množina | |
1. | jurili smo |
2. | jurili ste |
3. | jurili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam jurio |
2. | bio si jurio |
3. | bio je jurio |
množina | |
1. | bili smo jurili |
2. | bili ste jurili |
3. | bili su jurili |
imperativ | |
jednina | |
2. | juri |
množina | |
1. | jurimo |
2. | jurite |
glagolski prilog sadašnji | |
jureći | |
glagolski pridjev aktivni | |
jurio, jurila, jurilo | |
jurili, jurile, jurila |
1. | () vrlo brzo se kretati; jurcati, trčati |
2. | naganjati (koga); progoniti |