Kȃrlo
Kȃrlo
Definicija
| 1. | v. ♦ |
| 2. | (Karl) ime jednog austrijskog kralja (19—20. st.), šest njemačko-rimskih kraljeva (9—18. st.), deset švedskih (15—19. st.), (Charles) četvorice britanskih (14—18. st), jednog burgundskog (15. st.), jednog flandrijskog (11—12. st.), osam francuskih kraljeva (9—19. st.), četvorice vojvoda od Lorraine (10—17. st.), trojice kraljeva od Navarre (14—15. st.), (Carlo) trojice napuljskih kraljeva (13—14. st.), jednog portugalskog kralja (19—20. st.) i osam španjolskih kraljeva (16—19. st.) |
| 3. | I Robert hrv.-ugarski kralj (1301—1342), prvi iz dinastije Anžuvinaca, krši moć jakih feudalnih obitelji u Hrvatskoj (prvenstveno Bribiraca) |
| 4. | I (1600—1649), britansko-irski kralj; autoritaran vladar, u stalnim sukobima s Parlamentom, što je dovelo do građanskog rata |
| 5. | II Štajerski nadvojvoda 1570-ih i 1580-ih, organizira obranu od Osmanlija, počinje gradnju Karlovca |
| 6. | II (1630—1685), britansko-irski kralj; godine njegove vladavine znane kao period restauracije u engleskoj povijesti; razvijao englesku mornaricu |
| 7. | III Habsburški (1685—1740), austrijski car i hrv.-ugarski kralj (od 1711), posljednji muški potomak obitelji, nastoji osigurati nasljedstvo kćeri Mariji Tereziji, usp. Pragmatička sankcija, v. pragmàtičkī Δ; potiče svakovrsni razvitak, raste interes za gradnju cesta i luka na Jadranu |
| 8. | III (1716—1788), španjolsko-napuljski kralj; jedan od tzv. prosvijećenih despota 18. st.; doveo Španjolsku do ubrzanog kulturnog i ekonomskog oporavka |
| 9. | IV Habsburški (1887—1922), austrijski car i hrv.-ugarski kralj (1916—1918), posljednji vladar dinastije Habsburgovaca |
| 10. | IV Luksemburški (1316—1378), izvrsno obrazovani diplomat; za njegove vladavine Prag postao političko, ekonomsko i kulturno središte Svetog Rimskog Carstva |
| 11. | V (1500—1588), španjolsko-češki kralj i austrijski vojvoda; borio se protiv protestantizma diljem Europe; proširio granice Carstva |
| 12. | VII (1403—1461), francuski kralj; učvrstio administraciju monarhije; jedan od najznačajnijih u povijesti francuske monarhije; mecena umjetnosti, imao vrsne savjetnike za unutrašnju i vanjsku politiku |
| 13. | XII (1682—1718), švedski kralj (od 1697) zvan Aleksandar Sjevera ali i Luđak sa Sjevera, poduzimao zamašne reforme u državnoj administraciji i velike ratne pohode; diktator, pustolov, fantast |
| 14. | Martel franački majordom (714—741), pobijedio Arape 732. kod Poitiersa, ojačao središnju vlast i poziciju majordoma, djed Karla Velikoga |
| 15. | Veliki (742—814), franački kralj (od 768), osvojio gotovo čitavu Z i srednju Europu, okrunjen za rimsko-njemačkoga cara (800), začetnik karolinške renesanse, usp. |
Onomastika
♦ m. os. ime (ime mnogih europskih vladara i više svetaca); hip.: Káćo, Kájo; Kȃrla ž. os. ime; isto: Karolína; usp. Drago, usp. Dragica (uz koje se pučkom etimologijom vezuje ← njem. Karl)
◊ pr.: Kàral (Jastrebarsko), Kàrliček (Slavonija), Kàrlić (400, Primorje, Istra, S Dalmacija), Kȃrlo (120, Zagreb, Zagora, Zagorje), Kȃrlovac (Čazma, Bjelovar), Kȃrlovčan (110, Ðurđevac), Kȃrlovčec (180, Međimurje), Kȃrlovćec (Međimurje), Kȃrlović (1220, Lastovo, Slavonija, Istra, Primorje), Kàrlovšek (Pregrada), Kàrlušić (Županja), Kàrol (Međimurje, ← mađ.), Kàrolj (Kutina)
◊ top. (naselja): Kȃrlovac Feričànačkī (Orahovica, 27 stan.), Kȃrlovec (Međimurje), Kȃrlovići (Rovinj, 52 stan.)
◊ pr.: Kàral (Jastrebarsko), Kàrliček (Slavonija), Kàrlić (400, Primorje, Istra, S Dalmacija), Kȃrlo (120, Zagreb, Zagora, Zagorje), Kȃrlovac (Čazma, Bjelovar), Kȃrlovčan (110, Ðurđevac), Kȃrlovčec (180, Međimurje), Kȃrlovćec (Međimurje), Kȃrlović (1220, Lastovo, Slavonija, Istra, Primorje), Kàrlovšek (Pregrada), Kàrlušić (Županja), Kàrol (Međimurje, ← mađ.), Kàrolj (Kutina)
◊ top. (naselja): Kȃrlovac Feričànačkī (Orahovica, 27 stan.), Kȃrlovec (Međimurje), Kȃrlovići (Rovinj, 52 stan.)
