kȁmēn
kȁmēn m 〈N mn -enovi/-i, N zb. kàmēnje〉
jednina | |
---|---|
N | kamen |
G | kamena |
D | kamenu |
A | kamen |
V | kamene |
L | kamenu |
I | kamenom |
množina | |
N | kameni |
G | kamena |
D | kamenima |
A | kamene |
V | kameni |
L | kamenima |
I | kamenima |
1. | a. kruta i tvrda tvar određenog mineralnog i kemijskog sastava koja se nalazi unutar ili na površini vanjske kore Zemlje [eruptivni kamen]; boban b. pojedinačna stijena ili odlomak stijene oštrih ili zaglađenih bridova c. stijene koje se drobljenjem pretvaraju u građevinski materijal [tucani kamen; građevinski kamen] |
2. | dragulj, dragi kamen |