Hrvatski jezični portal

kȁmēn

kȁmēn m 〈N mn -enovi/-i, N zb. kàmēnje〉

Izvedeni oblici
jednina
N kamen
G kamena
D kamenu
A kamen
V kamene
L kamenu
I kamenom
množina
N kameni
G kamena
D kamenima
A kamene
V kameni
L kamenima
I kamenima
Definicija
1. a. kruta i tvrda tvar određenog mineralnog i kemijskog sastava koja se nalazi unutar ili na površini vanjske kore Zemlje [eruptivni kamen]; boban b. pojedinačna stijena ili odlomak stijene oštrih ili zaglađenih bridova c. stijene koje se drobljenjem pretvaraju u građevinski materijal [tucani kamen; građevinski kamen]
2. dragulj, dragi kamen
Sintagma
kamen kušnje ono na čemu se može ispitati tko je vrijedan ili koliko što vrijedi;
kamen smutnje razlog za svađu, razlog nesporazuma (= jabuka razdora);
kamen spoticanja glavna smetnja;
kamen temeljac prvi kamen koji se polaže u gradnji;
mlinski kamen kamen kojim u vodenici melje ob. žito;
vlažan (mokar) kamen kamen koji se dobiva iz kamenoloma s mnogo vlažnih kapilara, mrvljiv i slabe trajnosti, opr. suh, čvrst, trajan i otporan kamen
Frazeologija
baciti se kamenom (na koga) bibl. naružiti koga, prokazati koga;
biti kamen na vratu (kome) biti teret, opterećivati koga;
(bacati) kamena s ramena etnol. momačko nadmetanje;
dragi kamen, v. dragulj;
kamen bi se smilovao ono što mora izazvati svačije sažaljenje;
kamen do kamena palača upornim radom postiže se veliki uspjeh, mnogo se može steći;
(tvrdo) kao kamen jako tvrdo (kruh, hrana, dijelovi tijela i sl., ono što bi prema očekivanju moglo ili moralo biti mekano);
(pao) mi je kamen sa srca osjetio sam veliko olakšanje;
(stati, nagaziti) na Iudi kamen izgubiti pamet (ob.: loše se oženiti);
(nije ostao) ni kamen na kamenu sve je razoreno;
poludragi kamen, v. poludragulj;
tko tebe kamenom ti njega kruhom bibl. zlo vrati dobrim;
tvrd kao kamen vrlo tvrd 1. u zn. poželjne tvrdoće (mišića, jela koje treba da se stvrdne itd.) 2. u zn. nepoželjne tvrdoće (npr. kruh) = kamen mu nije ravan;
ženski dinar je kao mlinski kamen žena teško daje novac mužu, teško onome koga žena izdržava