Hrvatski jezični portal

kȅč

kȅč m 〈N mn -evi〉

Izvedeni oblici
jednina
N keč
G keča
D keču
A keč
V keču
L keču
I kečem
množina
N kečevi
G kečeva
D kečevima
A kečeve
V kečevi
L kečevima
I kečevima
Definicija
1. glazb. pjesma za tri ili više glasova koji počinju pjevati u različito vrijeme jedan za drugim
2. sport hvatanje, zahvat, usp. keč-ez-keč-ken
Etimologija
engl. catch