pobúniti
pobúniti (koga, što, se) svrš. 〈prez. pòbūnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòbūnjen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pobuniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pobunim |
2. | pobuniš |
3. | pobuni |
množina | |
1. | pobunimo |
2. | pobunite |
3. | pobune |
futur | |
jednina | |
1. | pobunit ću |
2. | pobunit ćeš |
3. | pobunit će |
množina | |
1. | pobunit ćemo |
2. | pobunit ćete |
3. | pobunit će |
aorist | |
jednina | |
1. | pobunih |
2. | pobuni |
3. | pobuni |
množina | |
1. | pobunismo |
2. | pobuniste |
3. | pobuniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pobunio sam |
2. | pobunio si |
3. | pobunio je |
množina | |
1. | pobunili smo |
2. | pobunili ste |
3. | pobunili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pobunio |
2. | bio si pobunio |
3. | bio je pobunio |
množina | |
1. | bili smo pobunili |
2. | bili ste pobunili |
3. | bili su pobunili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pobuni |
množina | |
1. | pobunimo |
2. | pobunite |
glagolski prilog prošli | |
pobunivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pobunio, pobunila, pobunilo | |
pobunili, pobunile, pobunila | |
glagolski pridjev pasivni | |
pobunjen, pobunjena, pobunjeno | |
pobunjeni, pobunjene, pobunjena |