pobuđívati
pobuđívati (što) nesvrš. 〈prez. pobùđujēm, pril. sad. pobùđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pobuđivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pobuđujem |
2. | pobuđuješ |
3. | pobuđuje |
množina | |
1. | pobuđujemo |
2. | pobuđujete |
3. | pobuđuju |
futur | |
jednina | |
1. | pobuđivat ću |
2. | pobuđivat ćeš |
3. | pobuđivat će |
množina | |
1. | pobuđivat ćemo |
2. | pobuđivat ćete |
3. | pobuđivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pobuđivah |
2. | pobuđivaše |
3. | pobuđivaše |
množina | |
1. | pobuđivasmo |
2. | pobuđivaste |
3. | pobuđivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pobuđivao sam |
2. | pobuđivao si |
3. | pobuđivao je |
množina | |
1. | pobuđivali smo |
2. | pobuđivali ste |
3. | pobuđivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pobuđivao |
2. | bio si pobuđivao |
3. | bio je pobuđivao |
množina | |
1. | bili smo pobuđivali |
2. | bili ste pobuđivali |
3. | bili su pobuđivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pobuđuj |
množina | |
1. | pobuđujmo |
2. | pobuđujte |
glagolski prilog sadašnji | |
pobuđujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pobuđivao, pobuđivala, pobuđivalo | |
pobuđivali, pobuđivale, pobuđivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pobuđivan, pobuđivana, pobuđivano | |
pobuđivani, pobuđivane, pobuđivana |