Hrvatski jezični portal

pobuđívati

pobuđívati (što) nesvrš.prez. pobùđujēm, pril. sad. pobùđujūći, gl. im. -ānje〉,

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
pobuđivati
 
prezent
jednina
1. pobuđujem
2. pobuđuješ
3. pobuđuje
množina
1. pobuđujemo
2. pobuđujete
3. pobuđuju
 
futur
jednina
1. pobuđivat ću
2. pobuđivat ćeš
3. pobuđivat će
množina
1. pobuđivat ćemo
2. pobuđivat ćete
3. pobuđivat će
 
imperfekt
jednina
1. pobuđivah
2. pobuđivaše
3. pobuđivaše
množina
1. pobuđivasmo
2. pobuđivaste
3. pobuđivahu
 
perfekt
jednina
1. pobuđivao sam
2. pobuđivao si
3. pobuđivao je
množina
1. pobuđivali smo
2. pobuđivali ste
3. pobuđivali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pobuđivao
2. bio si pobuđivao
3. bio je pobuđivao
množina
1. bili smo pobuđivali
2. bili ste pobuđivali
3. bili su pobuđivali
 
imperativ
jednina
2. pobuđuj
množina
1. pobuđujmo
2. pobuđujte
 
glagolski prilog sadašnji
pobuđujući
 
glagolski pridjev aktivni
pobuđivao, pobuđivala, pobuđivalo
pobuđivali, pobuđivale, pobuđivala
 
glagolski pridjev pasivni
pobuđivan, pobuđivana, pobuđivano
pobuđivani, pobuđivane, pobuđivana