pobáciti
pobáciti () svrš. 〈prez. pòbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòbāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pobaciti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pobacim |
| 2. | pobaciš |
| 3. | pobaci |
| množina | |
| 1. | pobacimo |
| 2. | pobacite |
| 3. | pobace |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pobacit ću |
| 2. | pobacit ćeš |
| 3. | pobacit će |
| množina | |
| 1. | pobacit ćemo |
| 2. | pobacit ćete |
| 3. | pobacit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pobacih |
| 2. | pobaci |
| 3. | pobaci |
| množina | |
| 1. | pobacismo |
| 2. | pobaciste |
| 3. | pobaciše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pobacio sam |
| 2. | pobacio si |
| 3. | pobacio je |
| množina | |
| 1. | pobacili smo |
| 2. | pobacili ste |
| 3. | pobacili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pobacio |
| 2. | bio si pobacio |
| 3. | bio je pobacio |
| množina | |
| 1. | bili smo pobacili |
| 2. | bili ste pobacili |
| 3. | bili su pobacili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pobaci |
| množina | |
| 1. | pobacimo |
| 2. | pobacite |
| glagolski prilog prošli | |
| pobacivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pobacio, pobacila, pobacilo | |
| pobacili, pobacile, pobacila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pobačen, pobačena, pobačeno | |
| pobačeni, pobačene, pobačena | |
Definicija
prekinuti trudnoću, ne donijeti plod na svijet
Etimologija
✧ vidi pobàcati
