Hrvatski jezični portal

pobàcati

pobàcati (što) svrš.prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pȍbacān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pobacati
 
prezent
jednina
1. pobacam
2. pobacaš
3. pobaca
množina
1. pobacamo
2. pobacate
3. pobacaju
 
futur
jednina
1. pobacat ću
2. pobacat ćeš
3. pobacat će
množina
1. pobacat ćemo
2. pobacat ćete
3. pobacat će
 
aorist
jednina
1. pobacah
2. pobaca
3. pobaca
množina
1. pobacasmo
2. pobacaste
3. pobacaše
 
perfekt
jednina
1. pobacao sam
2. pobacao si
3. pobacao je
množina
1. pobacali smo
2. pobacali ste
3. pobacali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pobacao
2. bio si pobacao
3. bio je pobacao
množina
1. bili smo pobacali
2. bili ste pobacali
3. bili su pobacali
 
imperativ
jednina
2. pobacaj
množina
1. pobacajmo
2. pobacajte
 
glagolski prilog prošli
pobacavši
 
glagolski pridjev aktivni
pobacao, pobacala, pobacalo
pobacali, pobacale, pobacala
 
glagolski pridjev pasivni
pobacan, pobacana, pobacano
pobacani, pobacane, pobacana
Definicija
sve redom baciti, sve redom odstraniti iz upotrebe, postupiti s čim kao s nepotrebnim i suvišnim [pobacati stare cipele (o više stvari ili predmeta)]
Etimologija
✧ po- + v. baciti, bacati