pobàcati
pobàcati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pȍbacān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pobacati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pobacam |
2. | pobacaš |
3. | pobaca |
množina | |
1. | pobacamo |
2. | pobacate |
3. | pobacaju |
futur | |
jednina | |
1. | pobacat ću |
2. | pobacat ćeš |
3. | pobacat će |
množina | |
1. | pobacat ćemo |
2. | pobacat ćete |
3. | pobacat će |
aorist | |
jednina | |
1. | pobacah |
2. | pobaca |
3. | pobaca |
množina | |
1. | pobacasmo |
2. | pobacaste |
3. | pobacaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pobacao sam |
2. | pobacao si |
3. | pobacao je |
množina | |
1. | pobacali smo |
2. | pobacali ste |
3. | pobacali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pobacao |
2. | bio si pobacao |
3. | bio je pobacao |
množina | |
1. | bili smo pobacali |
2. | bili ste pobacali |
3. | bili su pobacali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pobacaj |
množina | |
1. | pobacajmo |
2. | pobacajte |
glagolski prilog prošli | |
pobacavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pobacao, pobacala, pobacalo | |
pobacali, pobacale, pobacala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pobacan, pobacana, pobacano | |
pobacani, pobacane, pobacana |