pòkuditi
pòkuditi (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòkuđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pokuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pokudim |
| 2. | pokudiš |
| 3. | pokudi |
| množina | |
| 1. | pokudimo |
| 2. | pokudite |
| 3. | pokude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pokudit ću |
| 2. | pokudit ćeš |
| 3. | pokudit će |
| množina | |
| 1. | pokudit ćemo |
| 2. | pokudit ćete |
| 3. | pokudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pokudih |
| 2. | pokudi |
| 3. | pokudi |
| množina | |
| 1. | pokudismo |
| 2. | pokudiste |
| 3. | pokudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pokudio sam |
| 2. | pokudio si |
| 3. | pokudio je |
| množina | |
| 1. | pokudili smo |
| 2. | pokudili ste |
| 3. | pokudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pokudio |
| 2. | bio si pokudio |
| 3. | bio je pokudio |
| množina | |
| 1. | bili smo pokudili |
| 2. | bili ste pokudili |
| 3. | bili su pokudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pokudi |
| množina | |
| 1. | pokudimo |
| 2. | pokudite |
| glagolski prilog prošli | |
| pokudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pokudio, pokudila, pokudilo | |
| pokudili, pokudile, pokudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pokuđen, pokuđena, pokuđeno | |
| pokuđeni, pokuđene, pokuđena | |
Definicija
izreći pokudu; prekoriti, usp. kuditi
Etimologija
✧ po- + v. kuditi
