polètjeti
polètjeti () svrš. 〈prez. pòletīm, pril. pr. -jēvši, prid. rad. polètio/polètjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poletjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | poletim |
2. | poletiš |
3. | poleti |
množina | |
1. | poletimo |
2. | poletite |
3. | polete |
futur | |
jednina | |
1. | poletjet ću |
2. | poletjet ćeš |
3. | poletjet će |
množina | |
1. | poletjet ćemo |
2. | poletjet ćete |
3. | poletjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | poletjeh |
2. | poletje |
3. | poletje |
množina | |
1. | poletjesmo |
2. | poletjeste |
3. | poletješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | poletio sam |
2. | poletio si |
3. | poletio je |
množina | |
1. | poletjeli smo |
2. | poletjeli ste |
3. | poletjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poletio |
2. | bio si poletio |
3. | bio je poletio |
množina | |
1. | bili smo poletjeli |
2. | bili ste poletjeli |
3. | bili su poletjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | poleti |
množina | |
1. | poletimo |
2. | poletite |
glagolski prilog prošli | |
poletjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poletio, poletjela, poletjelo | |
poletjeli, poletjele, poletjela |