poslúžiti
poslúžiti svrš. 〈prez. pòslūžīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòslūžen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poslužiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poslužim |
| 2. | poslužiš |
| 3. | posluži |
| množina | |
| 1. | poslužimo |
| 2. | poslužite |
| 3. | posluže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poslužit ću |
| 2. | poslužit ćeš |
| 3. | poslužit će |
| množina | |
| 1. | poslužit ćemo |
| 2. | poslužit ćete |
| 3. | poslužit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | poslužih |
| 2. | posluži |
| 3. | posluži |
| množina | |
| 1. | poslužismo |
| 2. | poslužiste |
| 3. | poslužiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poslužio sam |
| 2. | poslužio si |
| 3. | poslužio je |
| množina | |
| 1. | poslužili smo |
| 2. | poslužili ste |
| 3. | poslužili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poslužio |
| 2. | bio si poslužio |
| 3. | bio je poslužio |
| množina | |
| 1. | bili smo poslužili |
| 2. | bili ste poslužili |
| 3. | bili su poslužili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | posluži |
| množina | |
| 1. | poslužimo |
| 2. | poslužite |
| glagolski prilog prošli | |
| posluživši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poslužio, poslužila, poslužilo | |
| poslužili, poslužile, poslužila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| poslužen, poslužena, posluženo | |
| posluženi, poslužene, poslužena | |
Definicija
| 1. | (što) ponuditi ili donijeti jelo i sl. pred koga [poslužiti kolače] |
| 2. | (koga čime) ponuditi jelom koga [poslužiti voćem] |
| 3. | (čemu) biti koristan za što [lopata može za svašta poslužiti] |
| 4. | (se) uzeti ponuđeno jelo ili piće |
Etimologija
✧ vidi pȍsluga
