poùčiti
poùčiti (koga, što, čemu) svrš. 〈prez. pòučīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòučen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poučiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | poučim |
2. | poučiš |
3. | pouči |
množina | |
1. | poučimo |
2. | poučite |
3. | pouče |
futur | |
jednina | |
1. | poučit ću |
2. | poučit ćeš |
3. | poučit će |
množina | |
1. | poučit ćemo |
2. | poučit ćete |
3. | poučit će |
aorist | |
jednina | |
1. | poučih |
2. | pouči |
3. | pouči |
množina | |
1. | poučismo |
2. | poučiste |
3. | poučiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | poučio sam |
2. | poučio si |
3. | poučio je |
množina | |
1. | poučili smo |
2. | poučili ste |
3. | poučili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam poučio |
2. | bio si poučio |
3. | bio je poučio |
množina | |
1. | bili smo poučili |
2. | bili ste poučili |
3. | bili su poučili |
imperativ | |
jednina | |
2. | pouči |
množina | |
1. | poučimo |
2. | poučite |
glagolski prilog prošli | |
poučivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
poučio, poučila, poučilo | |
poučili, poučile, poučila | |
glagolski pridjev pasivni | |
poučen, poučena, poučeno | |
poučeni, poučene, poučena |
1. | dati pouku komu [poučiti u matematici] |
2. | pridonijeti čijem iskustvu [život će te poučiti život donosi iskustvo i sklonost] |