Hrvatski jezični portal

poùčiti

poùčiti (koga, što, čemu) svrš.prez. pòučīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòučen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
poučiti
 
prezent
jednina
1. poučim
2. poučiš
3. pouči
množina
1. poučimo
2. poučite
3. pouče
 
futur
jednina
1. poučit ću
2. poučit ćeš
3. poučit će
množina
1. poučit ćemo
2. poučit ćete
3. poučit će
 
aorist
jednina
1. poučih
2. pouči
3. pouči
množina
1. poučismo
2. poučiste
3. poučiše
 
perfekt
jednina
1. poučio sam
2. poučio si
3. poučio je
množina
1. poučili smo
2. poučili ste
3. poučili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam poučio
2. bio si poučio
3. bio je poučio
množina
1. bili smo poučili
2. bili ste poučili
3. bili su poučili
 
imperativ
jednina
2. pouči
množina
1. poučimo
2. poučite
 
glagolski prilog prošli
poučivši
 
glagolski pridjev aktivni
poučio, poučila, poučilo
poučili, poučile, poučila
 
glagolski pridjev pasivni
poučen, poučena, poučeno
poučeni, poučene, poučena
Definicija
1. dati pouku komu [poučiti u matematici]
2. pridonijeti čijem iskustvu [život će te poučiti život donosi iskustvo i sklonost]
Etimologija
✧ po- + v. učiti