prebáciti
prebáciti svrš. 〈prez. prèbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèbāčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prebaciti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prebacim |
2. | prebaciš |
3. | prebaci |
množina | |
1. | prebacimo |
2. | prebacite |
3. | prebace |
futur | |
jednina | |
1. | prebacit ću |
2. | prebacit ćeš |
3. | prebacit će |
množina | |
1. | prebacit ćemo |
2. | prebacit ćete |
3. | prebacit će |
aorist | |
jednina | |
1. | prebacih |
2. | prebaci |
3. | prebaci |
množina | |
1. | prebacismo |
2. | prebaciste |
3. | prebaciše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prebacio sam |
2. | prebacio si |
3. | prebacio je |
množina | |
1. | prebacili smo |
2. | prebacili ste |
3. | prebacili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prebacio |
2. | bio si prebacio |
3. | bio je prebacio |
množina | |
1. | bili smo prebacili |
2. | bili ste prebacili |
3. | bili su prebacili |
imperativ | |
jednina | |
2. | prebaci |
množina | |
1. | prebacimo |
2. | prebacite |
glagolski prilog prošli | |
prebacivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prebacio, prebacila, prebacilo | |
prebacili, prebacile, prebacila | |
glagolski pridjev pasivni | |
prebačen, prebačena, prebačeno | |
prebačeni, prebačene, prebačena |
1. | (što preko čega) a. baciti tako da dospije na drugu stranu čega [prebaciti loptu preko mreže] b. ovlaš baciti na nešto, oko nečega tako da visi preko [prebaciti kaput preko ramena, preko ruke] |
2. | (na koga, na što) premjestiti s nekoga ili nečega na drugu osobu ili mjesto [prebaciti tovar na konja; prebaciti dužnosti; prebaciti krivicu]; premetnuti |
3. | () predaleko hitnuti, pucati |
4. | a. (koga preko čega) prevesti odgovarajućim prijevoznim sredstvom [prebaciti trupe preko vode] b. (koga) povesti u automobilu; odbaciti [prebacit ću te do kuće] |
5. | (se) prevesti se u odgovarajućem prijevoznom sredstvu [trupe su se prebacile preko brda]; premjestiti se |
6. | (se) razg. prevariti se u planovima i namjerama |
7. | (što na koga) pripisati komu što [prebaciti krivnju na nevinoga] |