pẕdjeti
pẕdjeti (pẕditi) () nesvrš. 〈prez. pẕdīm, pril. sad. pẕdēći, gl. im. pẕđēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prdjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prdim |
2. | prdiš |
3. | prdi |
množina | |
1. | prdimo |
2. | prdite |
3. | prde |
futur | |
jednina | |
1. | prdjet ću |
2. | prdjet ćeš |
3. | prdjet će |
množina | |
1. | prdjet ćemo |
2. | prdjet ćete |
3. | prdjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prđah |
2. | prđaše |
3. | prđaše |
množina | |
1. | prđasmo |
2. | prđaste |
3. | prđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prdio sam |
2. | prdio si |
3. | prdio je |
množina | |
1. | prdjeli smo |
2. | prdjeli ste |
3. | prdjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prdio |
2. | bio si prdio |
3. | bio je prdio |
množina | |
1. | bili smo prdjeli |
2. | bili ste prdjeli |
3. | bili su prdjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prdi |
množina | |
1. | prdimo |
2. | prdite |
glagolski prilog sadašnji | |
prdeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
prdio, prdjela, prdjelo | |
prdjeli, prdjele, prdjela |
1. | ispuštati plinove iz crijeva; puštati vjetrove |
2. | razg. pejor. govoriti gluposti, pričati besmislice |