Hrvatski jezični portal

prégnuti

prégnuti () svrš.prez. prȇgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. prégnuo〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pregnuti
 
prezent
jednina
1. pregnem
2. pregneš
3. pregne
množina
1. pregnemo
2. pregnete
3. pregnu
 
futur
jednina
1. pregnut ću
2. pregnut ćeš
3. pregnut će
množina
1. pregnut ćemo
2. pregnut ćete
3. pregnut će
 
aorist
jednina
1. pregnuh
2. pregnu
3. pregnu
množina
1. pregnusmo
2. pregnuste
3. pregnuše
 
perfekt
jednina
1. pregnuo sam
2. pregnuo si
3. pregnuo je
množina
1. pregnuli smo
2. pregnuli ste
3. pregnuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pregnuo
2. bio si pregnuo
3. bio je pregnuo
množina
1. bili smo pregnuli
2. bili ste pregnuli
3. bili su pregnuli
 
imperativ
jednina
2. pregni
množina
1. pregnimo
2. pregnite
 
glagolski prilog prošli
pregnuvši
 
glagolski pridjev aktivni
pregnuo, pregnula, pregnulo
pregnuli, pregnule, pregnula
 
glagolski pridjev pasivni
pregnut, pregnuta, pregnuto
pregnuti, pregnute, pregnuta
Definicija
ekspr. odlučno se prihvatiti, latiti čega, uložiti napore u što; biti pregalac [pregnuti na posao], usp. napregnuti (se)
Etimologija
prasl. *pręgnǫti, *pręgti (rus. prjač': upregnuti, polj. sprząg: zaprega), lit. springti: daviti se