prégnuti
prégnuti () svrš. 〈prez. prȇgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. prégnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pregnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pregnem |
2. | pregneš |
3. | pregne |
množina | |
1. | pregnemo |
2. | pregnete |
3. | pregnu |
futur | |
jednina | |
1. | pregnut ću |
2. | pregnut ćeš |
3. | pregnut će |
množina | |
1. | pregnut ćemo |
2. | pregnut ćete |
3. | pregnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | pregnuh |
2. | pregnu |
3. | pregnu |
množina | |
1. | pregnusmo |
2. | pregnuste |
3. | pregnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pregnuo sam |
2. | pregnuo si |
3. | pregnuo je |
množina | |
1. | pregnuli smo |
2. | pregnuli ste |
3. | pregnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pregnuo |
2. | bio si pregnuo |
3. | bio je pregnuo |
množina | |
1. | bili smo pregnuli |
2. | bili ste pregnuli |
3. | bili su pregnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pregni |
množina | |
1. | pregnimo |
2. | pregnite |
glagolski prilog prošli | |
pregnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pregnuo, pregnula, pregnulo | |
pregnuli, pregnule, pregnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
pregnut, pregnuta, pregnuto | |
pregnuti, pregnute, pregnuta |