pretendírati
pretendírati (na što) dv. 〈prez. pretèndīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pretendirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pretendiram |
| 2. | pretendiraš |
| 3. | pretendira |
| množina | |
| 1. | pretendiramo |
| 2. | pretendirate |
| 3. | pretendiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pretendirat ću |
| 2. | pretendirat ćeš |
| 3. | pretendirat će |
| množina | |
| 1. | pretendirat ćemo |
| 2. | pretendirat ćete |
| 3. | pretendirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pretendirah |
| 2. | pretendiraše |
| 3. | pretendiraše |
| množina | |
| 1. | pretendirasmo |
| 2. | pretendiraste |
| 3. | pretendirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pretendirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pretendirao sam |
| 2. | pretendirao si |
| 3. | pretendirao je |
| množina | |
| 1. | pretendirali smo |
| 2. | pretendirali ste |
| 3. | pretendirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pretendirao |
| 2. | bio si pretendirao |
| 3. | bio je pretendirao |
| množina | |
| 1. | bili smo pretendirali |
| 2. | bili ste pretendirali |
| 3. | bili su pretendirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pretendiraj |
| množina | |
| 1. | pretendirajmo |
| 2. | pretendirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pretendirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| pretendiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pretendirao, pretendirala, pretendiralo | |
| pretendirali, pretendirale, pretendirala | |
Definicija
težiti za postignućem kakva visokog položaja ili veće materijalne vrijednosti pripisujući sebi primjerenost za to, položiti/polagati pravo na ono za što je potrebno biti rođen, dostojan ili primjeren [pretendirati na prijestolje; pretendirati na položaj ministra]
Etimologija
✧ njem. prätendieren ← praetendere
