prèvidjeti
prèvidjeti (koga, što) svrš. 〈prez. prèvidīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. prèvidio/prèvidjela ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
previdjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | previdim |
2. | previdiš |
3. | previdi |
množina | |
1. | previdimo |
2. | previdite |
3. | previde |
futur | |
jednina | |
1. | previdjet ću |
2. | previdjet ćeš |
3. | previdjet će |
množina | |
1. | previdjet ćemo |
2. | previdjet ćete |
3. | previdjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | previdjeh |
2. | previdje |
3. | previdje |
množina | |
1. | previdjesmo |
2. | previdjeste |
3. | previdješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | previdio sam |
2. | previdio si |
3. | previdio je |
množina | |
1. | previdjeli smo |
2. | previdjeli ste |
3. | previdjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam previdio |
2. | bio si previdio |
3. | bio je previdio |
množina | |
1. | bili smo previdjeli |
2. | bili ste previdjeli |
3. | bili su previdjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | previdi |
množina | |
1. | previdimo |
2. | previdite |
glagolski prilog prošli | |
previdjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
previdio, previdjela, previdjelo | |
previdjeli, previdjele, previdjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
previđen, previđena, previđeno | |
previđeni, previđene, previđena |