prìstaviti
prìstaviti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìstavljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pristaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pristavim |
| 2. | pristaviš |
| 3. | pristavi |
| množina | |
| 1. | pristavimo |
| 2. | pristavite |
| 3. | pristave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pristavit ću |
| 2. | pristavit ćeš |
| 3. | pristavit će |
| množina | |
| 1. | pristavit ćemo |
| 2. | pristavit ćete |
| 3. | pristavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pristavih |
| 2. | pristavi |
| 3. | pristavi |
| množina | |
| 1. | pristavismo |
| 2. | pristaviste |
| 3. | pristaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pristavio sam |
| 2. | pristavio si |
| 3. | pristavio je |
| množina | |
| 1. | pristavili smo |
| 2. | pristavili ste |
| 3. | pristavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pristavio |
| 2. | bio si pristavio |
| 3. | bio je pristavio |
| množina | |
| 1. | bili smo pristavili |
| 2. | bili ste pristavili |
| 3. | bili su pristavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pristavi |
| množina | |
| 1. | pristavimo |
| 2. | pristavite |
| glagolski prilog prošli | |
| pristavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pristavio, pristavila, pristavilo | |
| pristavili, pristavile, pristavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pristavljen, pristavljena, pristavljeno | |
| pristavljeni, pristavljene, pristavljena | |
Definicija
izložiti vatri i sl. da se kuha [pristaviti kavu]
